nedjelja, 16. svibnja 2010.

Znam

Sa stajališta čisto prosječne djevojke,koja je polovicom svoga bića još uvijek zaglavljena u živom blatu,a drugom polovicom grebe po klizavoj površini i uvijek malo fali ili da potone ili da se izdigne iz njega.
Znam,ali nisam spremna još.
Svi se ljutimo sami na sebe kada na neke situacije opet ne odreagiramo kako smo si zadnji puta obećali da sigurno hoćemo ako se ista ili bitno slična priča ponovi i naravno da su nas opet dotične osobe uspjele ubiti u pojam i naravno da nismo zadovoljni svojom reakcijom( jer razočaranja su uvijek vezana za ta evolucijski najanprednija stvorenja-samoprozvani pripadnici vrha piramide-zaista se nadam da ću u idućem životu biti neka životinja).Da, htjela sam reći da je mi je uvijek to tako smiješno,općenito ali i osobno sebe često uhvatim kako lebdim, kako nas krasi nenadjebiva sposobnost napuhivanja stvari,činjenica,ljudi ma nema što naša mašta ne može dotaknuti!:)Zaista često volimo vidjeti što želimo,posebno sebe,ali nije problem
ponekad ponašati se,posuditi čvrstoću i idelizam našeg "drugog" ja,problem je kada ga posuđujemo prečesto i kada ga zaboravimo vratiti na mjesto gdje smo ga i pronašli.
"Drugo ja" nas može zaštiti,snažan je obrambeni mehanizam,plastična operacija za
naše emocije,oklop o koji se odbija sve ono što mislimo da bi pregzilo naše pravo ja.
Dakle,divim se što posjedujemo moć autosugestije,ali što mi uspijemo učiniti toj predivnoj sposobnosti samoregulacije,jednostavno uspijemo stvoriti nerealna očekivanja,vodimo vječne ratove između onog što jesam i što bi želio/odnosno što mi je pametnije da budem i uvjerimo se da je "želio/željela zapravo naš stvarni profil ličnosti iliti "to sam ja! !! Pa jesam li,zaista?!Respecitram sve ljudske težnje za održavanjem visokog nivoa aspiracije,uvijek može bolje,ma moraš pokušat,ali često nas tada napusti sposbnost relanog samoanaliziranja, a to je ono što nekim ljudima kronično nedostaje,ostatak populacije ima jako razvijenu svijest o samom sebi ali samo teoretski,u praksi sve trpaju u Recycle bin(čitaj podsvijest)!Neke ljude odjebemo bez pol frke kada nam se zamjere,a za neke uvijek uspijemo pronaći opravdanja i razloge zašto ih želimo ili trebamo zadržati uza sebe.Posebno nas uništavaju najbliži,blago onima nesvjesnim,a što je s nama svijesnima koji znamo da
da neće potrajat,pitanje je samo vremena kada će se čaša preliti.
Ako posrijedi nije zabluda o našem ja,tada je riječ o poštovanju,o ljubavi koju osijećamo ili jednostavno glupost(to je jedan širok pojam i definitvno poput žohara,neistrebljiv:).Možda ljudi koji imaju pametnijeg posla,nije da ga ja nemam(mogla bih više učit,za promijenu pokušat zaspat u neko normalno doba,mogla bi prošetat guzicu i na neka predavanja na faksu koja nisu obavzna,ali su korisna,naći stalniji ne part/time job...puno je načina kako si organizirat život da ne stigneš razmišljaš o glupostima ili da preduboko ne razmišljaš o banalnim stvarima,kako god nazvali to što prema njima osijećamo iako gaze po našim granicama tolerancije,većinu vremena po njoj hodaju u tenisicama,a onda kada obuju štikle,sve je teže i teže podnositi pritisak......dokle?!Skinut ću rukavice,ne pričam trenutno o muško-ženskim odnosim,pričam o prijateljstvima koje sežu od malih nogu i njihovoj trajnosti odnosno potrošnosti,o odnosima koje nikada nismo stvaljali pod upitnik,niti nam je na kraj pameti bilo da se jednog dana nećemo družiti iako smo počeli primjećivati razlike i neke stvari su nas kronično počele iritirati ali im nismo nikada pridavali veliku važnost.Odmah odbacujem stav žrtve,uvijek su mene povrijedili,odbacujem jer sam alergična na takve izjave,jesam i ja sam sjebala,
i neću dodati nikakvo "ali" niti dužiti ovu rečenicu!!!
Sada mi kroz misle prolaze dvije djevojke s kojima sam jos u pelenama trčkarala po parkiću i koje su sada postale stranci.Jedna je zaista zlo i pakosno stvorenje i oslobodila sam se riješivši se je jednom zauvijek,druga je najpouzadnije i najodgvornije biće koje sam upoznala,nikada me nije iznevjerila,ali ona smatra da u našim nesuglasicama nikada ona nije bila kriva,da njezino ponašanje nikada nije bilo uzrokom problema pa se stoga nikada nije imala niti zašto ispričati,eto kada vam to netko kaže za kime trčkarate godinu dana da vam kaze zašto se ljuti na vas, mislim da je prirodno da tad-kad proradi ponos i da shvatite da zaslžujete frendicu koja će prva nazvat i neće joj biti važno tko je kriv,medutim 22 god,ja to od nje nisam doživjela,shvatila sam da ne mogu funkcionirati s osobom koja me drzi na nivou ispod sebe,teška srca,ali i to veliko prijateljstvo(išle smo u školu zajedno,radile smo skupa,nikada nismo imale svađe oko dečkiju i takvih gluposti...) sada je samo poznanstvo,ma niti to,zar bi trebalo biti nešto više ili slično kao prije?!
Mislim da ne,kako prije nisam primjetila kod tako relane djevojke toliki minus u inače njezinom "idelanom" karakteru?!Život mi je brzo na potpuno kontradiktornom primjeru pokazao da spremnost prvi se ispričati ili sposobnost zanemarivanja tko je kriv,nije ključ prijateljstva za cijeli život.Mnoge egoistične stvake i predodžbe osobe o samoj sebi mogu tu inače zaista divnu sposobnost učiniti nevažnom,no ne bih
sada duljila.
Ostale su mi još dvije,dvije kume,ali čini mi se da će dok stanem pred oltar za koju godinu d ostati samo jedna i to ona koju sam najkasnije upoznala,tek u srednjoj školi?!Ne razbacujemo se samo hranom i parama(figurativno rečeno,ja novčanik bez problema mogu zaboraviti na klupici) već i superlativom "najbolji",obično ga koristimo kao naziv za prijatelje koje najduže poznajemo,isto je neka vrsta društvenog običaja postalo da ljudima koje najduže poznajemo dodjeljujemo tako velike
titule., staž bi trebao značiti nekakvu sigurnosost,jamstvo-ma nije uzladu nastala uzrečica "dao/la bih ruku u vatru za njega,sigurna sam da to nije učino/la"
jer naravno da se jako dobro poznajemo ali upravo zato možemo ili oslijepiti ili predvidjeti neke negativne osobine u dotičnim osobama.Ja vjerujem da se svi rađamo sa jednakim potencijalm za dobro i zlo,znači startamo sa jednakim predispozicijama,ok
kasnije nas mnogi čimbenci sjebu i utječu na ishod finalnog prozvoda
međutim smatram da naše dobre osobine koje smo stekli ostaju kakve jesu a da odrastanjem do izražaja dolaze samo negative osobine,u većoj ili manjoj mjeri,također
oštrimo svoju intuiciju,formiramo se,stvaramo vlastite standarde i mjerila,i često
nažalost primjećujemo da ekipa s kojom smo odrasli više ne posjeduje kvalitete koje bi nas zadovoljile,na isti način oni vide i nas.Jako teško odbacujem dugogodišnja prijateljstva,puno razmišljam,većinu vremena na način što bih ja mogla učiniti da ne dođe do raskida,ali što reći nekome tko se većinu vremena drži iznad vas,tko je ona da liječi svoje komplekse na Vama?!Što nije u redu samnom kada joj ne želim vraćati istom mjerom?!
Danima mi vec dolazi da joj sve istresem u facu,ali pričekat ću da se smirim,netko mora imat poštovanja,ako cu okončat učinit cu to dostojanstveno bez vrijeđenja!

Nakon jako dugog vremena objavila sam ovaj post,iako sam rekla da više nikada neću pisati(to godinama već pričam),ali papir i olovka( u ovom slučaju tipkovnica i word)
su mi dugogodišnji saveznici i neopisivo se rasterećno sada osjećam!

Znam da nisam sama,
mnogo je duša koja su se razočarale,tako to ide u životu,i tako mora biti,uvijek postoji netko tko će nam ukrast srce i naći netko tko će ga vratiti na mjesto!

Znam,kao što i mnogi drugi znaju,ali ne žele da vide,niti da primjene stečeno znanje!
Sada razmišljam o tome koliko je veliki ovaj naš univerzum,toliko velik i toliko globaliziran,a opet se uspijemo osjećati usamljeno i neshvaćeno?!:)Ne volim depresivne shitove čitat,al morala sam se izjadat!Ovo je bolje od trač kava(naravno da nije,samo sam sada u fazi "filozofske prosvjetljenosti")ujutro ću se sama sebi smijat i neću moći vjerovat da sam objavila post!:)Tak ja pišem i pričam kao s nekim,ma znate kaj,možda,ma što možda,ego igra tu ulogu,sam se vi smijte nitko ne bi javno nešto pisao da ne očekuje nekakav kniževno- mentalno-morlano-senzibilni-duhovni kompiliment :):):)Svi mi želimo biti malo važni!:)

Znam, da će se sve moje zle slutnje desiti,intuicija rijetko pogriješi,a tako ju volimo ignorirati!
Znam, da nisam jedina koja se mjesecima,godinama oprašta od onog što voli jer zna da joj to šteti više nego koristi,odugovlači jer se još uvijek nada da će se nešto promjeniti.
Znam,da silno ne želim da se to dogodi!
Znam,da mrzim rastanke,ali znam da uvijek jedini izađu,a drugi uđu u tvoj život!
Znam da to ne želim,ali moram,znam da svoju dragu,svoju najdražu moram posjest i
odigrat partiju pokera s otvorenim kartama!
Znam da ću tada posuditi svoje drugo ja,jer je ono ponosnije i čvršće!
Laku noć!

Broj komentara: 5:

  1. Jako mi se sviđaju tvoji tekstovi....potpuno otvoren i direktan način pisanja.....no, nisam siguran da se potpuno slažem s tobom...život je prekratak...prijatelji su bogatstvo, a i oni koji nas iznevjere čine mozaik životne umjetnosti...prihvatimo ih...oprostimo i uživajmo zajedno....

    OdgovoriIzbriši
  2. Slažem se s tobom i s tvojim "nepotpunim" slaganjem s mojim stajalištem,nije teško oprostiti,to je najljepša stvaka prijateljstva,ali kada nestane poštovanja u čemu da uživam?!:)

    OdgovoriIzbriši
  3. Uživaj u čarima koje rijeka života nanese svaki trenutak.....nešto lijepo će doploviti.....trebamo samo biti otvoreni...prihvatiti to....i krenuti dalje...s osmjehom na licu....znam da zvuči nerealno...ali vrijedi pokušati....step by step...volio bi s tobom to prodiskutirati....pa ako možeš....javi se na kujke64@gmail.com...pozz

    OdgovoriIzbriši
  4. Da, trenutno zvučiš ko da si na nekim opijatima,
    tako tvoje dobronamjerne riječi zvuče mom ciničnom raspoloženju but I like it !:):):)
    Pozz

    OdgovoriIzbriši
  5. Haha....možda i jesam na opijatima....samo to nisu oni koje poznaješ....kad ove jednom konzumiraš....više nema izliječenja....:))))
    (dobronamjerno preporučam mail komunikaciju....zanimljiva si sugovornica, ali malo je too much putem komentara...javi se..ok?)

    OdgovoriIzbriši