utorak, 23. lipnja 2009.

PROLAZNOST

Jutros,zapravo jucer(vec je 0:50)nisam se probudila rano kao što sam planirala,dečko me je oko 11-ce probudio,pokušao je barem,ostala sam ležati.Žmirila sam,nisam više mogla zaspati,a nije mi se dalo niti ustati,pri pomisli koliko imam za učiti,što me sve čeka ako se sada ustanem,odlučilla sam ostati u krevetu sve dok vise necu moci trpjeti,tako mi se piškilo,ali znala sam ako ustanem,gotovo je...:)
Moju debilnost ubrzo je prekinula frendica,nisam se ni snašla vec je sjedila do mene i smiješkala se......veselo sam se probudila i odmah nam skuhala kavu:)
Prolaznost.....cijeli dan sam nešto na tu temu htjela napisati,ali nisam,nekoliko
puta sam krenula ali zaustavila sam se pod opravdanjem "moraš učiti,neces se sada izvlačiti na pisanje i cjeli dan izgubiti.
Za tu temu me je motiviralo "5 minuta",sjedeci kod prijatelja s društvom,zabuljila sam se u sat,kazaljke,nisam bila niti pijana,niti preumorna,ali jednostavno sam se isključila,nisam ih mogla pratiti što pričaju.Skrenula sam pogled pa ga vratila na kazaljke,i tako nekoliko puta,one kao da se nisu pomaknule,htjela sam vec naglas
reci kako je baterija riknula,no samo sam se nasmijala,pomislila kako to i nije bitno,i da ce sami primjetiti da je sat stao.
U tom trenu vratim pogled i taman ih ulovim u pomaku.Vec mi se jako dugo nije dogodilo da mi vrijeme tako sporo prolazi,toliko me taj osjecaj fascinirao,da sam vec na putu prema doma odlučila kako moram nešto o tome napisati.I poslijepodne sam si malo odspavala,cijeli dan mi je nekako bio uspavan,barem nisam jedina, sestra mi se javila porukom i objavila dijagnozu: "ja moram da imam bolest spavanja,samo
spavam,pokosilo me ovo vrijeme"-mora da su nam i geni pospani:):):)
Nisam niti set vježbi odskakutala kao što sam se sama sa sobom dogovrila da cu do mora svaki dan odraditi.Ama baš ništa i sve bi to bilo u redu,da mi se svako tolko ne zalomi jedan takav dan.
Igrala sam igricu,odlucila nastaviti pisat blog,pročitala par stranica gradiva za ispit.Cak nisam niti psa izvela,bas sam outsajder s glavoboljom cijeli jebeni dan
I sada maloprije čitajuci blog jedne djevojke,smrznula sam se.......kod recenice
"Ja znam da umirem no ipak ne volim stvari ostavljati nedovršene"U dvadesetim godinama je,ima leukemiju,stanje joj se sve vise pogoršava...a ona nikome,pa ni roditeljima za svoju bolest nije rekla,ponovno je ušla u vezu sa starom ljubavi i od nje je skrivala svoju bolest,kada je saznao ostavio ju je jer mu je lagala.
Možda ste i vi naišli na njezin blog ovdje iako mi baš ne djeluje posjećeno,niti kao da je netko na njega posebno obratio pažnju,ili barem prepoznao njezin talent,tu i tamo neki zalutali komentar.Meni je evo baš žao što ga ranije nisam uočila,iako mislim da sam joj prije par mjeseci ostavila komentar na neki tekst,nesto me se jako dojmilo iako se bolest tada još nije uvukla kroz redove njezinih tekstova,prije nego odem spavat provjerit cu.Vec nekoliko mjeseci ne pise,njezin zadnji post ne mogu shvatiti,da li objavljuje da vise nece pisat ili.....?!:)
Zapravo pitam se što li je s tom djevojkom,i nadam se da ce me iznenaditi,uskoro
objaviti novi post s dobrim vijestima?!:)
Da li je barem s nekim virtualnim prijeteljem podijelila neke svoje misli,opažanja,
probleme?!Razmišljam kako joj je sve ovo vrijeme bilo tako veliku tajnu drzati u sebi,ja bi ju morala odmah podjeliti s nekim,isto ne razumijem kako joj je netko toliko mogao zamjeriti tu osobnu tajnu,zar bi se ljepše odnosili prema njoj da im je rekla?!Licimjernost ,dvoličnost,sažaljenje...počinjem shvacat zašto je odlučila
da to bude njezina tajna.
Kada idem na fakultet ja uvek razmišljam ima li smisla. Ima li smisla bacanje para na knjige koje možda nikada neću pročitati. Ima li smisla davanje ispita koji mi možda neće služiti ničemu. Ima li smisla završiti fakultet ako se možda nikada neću stići zaposliti.
"Odavno je već trebalo da umrem. Kada sam, pre godinu dana saznala da imam leukemiju, rekli su mi da imam najviše tri meseca. I ja nikako da umrem.
Mislim da je to zato što sam rešila da ne umrem još. Samo još malo.
Čini mi se da sam loš čovek zato što nisam rekla nikome, čak ni roditeljima da ću umreti.
Jednostavno ne mogu da dodjem i kažem:"Ćao mama, ćao tata, znate, ja ću umreti za tri meseca."
Uostalom, očigledno da ta tromesečna dijagnoza nije tačna.
Malo je teško držati u sebi sve misli o tome kako će biti kada umrem. Stalno razmišljam ko će mi doći na sahranu. I hoće li neko plakati. Ja bih volela da ne plaču. Kao što ni ja nisam plakala ni na jednoj sahrani.



Napisla je oprostajno pismo u kojem se voljenima ispričava sto im nije odmah rekla za svoju bolest,.nakon svake prčitane riječi nešto me steglo oko srca,sve je bilo zapravo tuzno ali smješteno u nekakvom vedrom kontekstu protkanom crnim humorm i životnom ironijom.
Prolaznost.....tada sam shvatila da jedno veliko ništavilo od moga dana treba imati neki korisni završetak ili početak.
Početak mi se vise sviđa,smisleniji je.Mariju sam odabrala kao inspiraciju.Iako nikada nismo razmjenile poruku,kroz njezine rijeci upoznala sam njezin karakter,
djeluje kao mnogo zanmiljiva ličnost.
Marija je sigurno zaslužila da bude moj smisao,inspiracija i podsjetnik da je vrijeme
predragocijeno.Jos sam pod dojomom njezinih rečenica,premotavam ih stalno,vrtim u glavi,najviše me zanima što je kraju s tom djevojkom?!
Tako mlada,perspektivna,vesela a opet realna.Voljela bih da je pobijedila tu opaku
bolest,da uskoro napiše novi post,da znam da je dobro.
Ta djevojkaje i dalje davala ispite,iako nije bila sigurna hoce li dozivjeti doktorat i imati uopce koristi od tog fakulteta,dali su joj 3 mj zivota,nije joj bilo bolje ali bila je ziva,kako je rekla nije ju to puno tjesilo jer nakon ta 3 mj sto je prešišala,znala je da ce joj biti samo gore,ali ona je i dalje bila ustrajna o svemu,nije stvari ostavljala nedovršene.
Ne mogu da se ne zamislim koji je moj problem,zašto je kod mene sve odškrinuto,započeto,a ništa dovršeno.Zašto se cjeli moj život svodi na dobre ideje,
i ostaje na njima.Toliko je ljudi koji unatoč svojoj bolesti,teškočama guraju kroz zivot i ostavre svoje naume,ne žale se,ne kukakju,ne hvalisaju se......samo su sretni,a oni poout mene uvijek uspiju naci izgovor zasto nisu nesto dovršili.
Istaknula je kako bi voljela ostati zapamcena po nečemu,ja se iskreno nadam da je ona ozdravila i da ce procitati ovaj post,tek toliko da zna da je nekog potakla na duboko razmišljanje,uvjerena sam da nisam jedina,da svakog zdravog tko ne daje svoj maksimum u životu,ovakve zivotne priče trebaju natjerati da se promjeni.Zbog sebe,
vlastite dobrobiti.Kada vas posjetit dosada,i jedva cekate da padne noc,da vrijeme proleti,da dode novi dan,sjetite se da uvijek postoje oni koji se toj prolaznosti bas i ne vesele,jer htjeli bi jos toliko toga napraviti,a svijesni su da nece stici,
oni se ne dosaduju,ne ostvaljaju stavri za sutra,oni zive za sadašnji trenutak.....a
mi se razbacujemo i ne znamo cjeniti trenutke,dosadno nam je pa zujimo,ne znam kamo cemo samo sa sobom,a mogli bismo to vrijeme puno kretivnije iskoristiti.
Prolaznost...
Laku noc
Btw:Provjerila sam,jesam,ostavila sam Mariji prije par mjeseci komentar
( nekako mi je drago da sam uocila njezin talent,šarm i prije nego sto sam
saznala da je bolesna)
MARIJA,ISKRENO SE NADAM DA SI OZDRAVILA I DA CES NAS IZNENADITI NOVIM POSTOM!!!

Laku noc

nedjelja, 8. ožujka 2009.

KAO ŽENA

NE GLEDAJ ME NOCAS KAO DA ME ZNAS,
NE GLEDAJ ME NOCAS KAO DA ME RAZUMIJES,
SAMO ME ZAGRLI SNAZNO,
KAO DA TI JE VAZNO,
STO SAM SADA UZ TEBE TU,
POLJUBI ME STRASNO,
KAO PRVI PUT

NE TEPAJ MI KAO DJEVOJCICI KOJA TE TREBA,
NISI BIO TU TADA,NEMORAS NI SADA,
I U REDU JE ....SAMO ME DRZI ZA RUKU
CVRSTO,
DA OSJETIM BAR NA KRATKO SIGURNOST,
KAO PRVI PUT

JOS SAMO OVU NOC,VOLI ME
ALI NE KAO DJEVOJCICU,
VOLI ME,
VOLI KAO ZENU.......
ZELI ME KAO DIJETE SISU(HA,HA,HA.....)
DRZI ME U SVOME NARUCJU
KAO KADA SAM BILA DJEVOJCICA,
KAO PRVI PUTA
JOS OVU NOC,NEKA TVOJI PRSTI KLIZE
MOJIM BEDRIMA,
USNAMA OTRUJ SVAKI ZIVAC MOGA TIJELA,
JOS SAMO OVU NOC,
BACI KAMENCIC O MOJ PROZOR(NE CIGLU):)
ZNAM DA ZELIS;
MOJE UZDAHE NA SVOME VRATU,
TRAGOVE NOKTIJU NA LEDIMA,
(CITAJ,ZESTOKU SEVU.....HA,HA,HA...)
MOJU GLAVU NA SVOJIM PRSIMA,
I SLATKO "DOBRO JUTRO"
A ONDA IDI,.......VRATI SE NJOJ....
NEKA OSJETI MIRIS MOG PARFEMA,
I NEKA NADE SAKRIVENU SLIKU,
NEKA SHVATI NA VRIJEME KO JU GRLI,
NEKA TE GLEDA S PRIJEZIROM,
NEKA TI SVAKIM POGLEDOM DA DO ZNANJA
DA ZNA DA SERES......
BAS KAO JA NEKADA....HAJDE SRECO,RECI JOJ ISTINU......PRIZNAJ JOJ SVE......ALI NEMAS TI MUDA ZA TO,ZAR NE?!
KUKAVICA,NE SHVACAS DA JESI
ALI ZASTO OPET TRAZIS NEMOGUCE?!:)
I NE TRAZI DA TE POSLIJE TJESI
DJEVOJCICA.
KOJA TI SE NAKON SVAKE PONOVNO VRACALA U NADI AKO VEC NIJE JEDINA,
DA TI JE NAJDRAZA...........
SHVATI DA NJE VISE NEMA,
PRED TOBOM STOJI ZRELA ZENA,
KOJA OD TEBE NE TRAZI NISTA VISE,
SAMO JEDNU NOC
ZENA,KOJA SVAKU LAZ S TVOJIH USANA CITA,ALI UZIVA U TOME STIVU
DA TO JE ZENA KOJA TE JOS UVIJEK PRIVLACI,
ZENA,KOJA ZNA DA TI JE NEODOLJIVA,
ZENA KOJU NECES ODBITI,
ZENA,KOJA TE IZ LOVCA PRETVORILA U PLIJEN
ZENA,KOJU SI TRAZIO U MNOGIMA NALIK NJOJ
ZAJEBI SVE.....UZMI ME.....
JOS OVU NOC
POTRGAJ SVU ODJECU S MENE,
PRIVI ME UZA SEBE,
LIZI MI VRAT,GUZOVE.....DEZINFICIRAJ BAS SVE...... :)
LJUBI ME KAO DA NAM JE ZADNJI PUT.....
POGLEDOM SE UTOPI U MOJIM OCIMA KAO DA SUTRA NE POSTOJI.....
A RIJECI,CUVAJ ZA NJU......JA NEMAM ZIVACA ZA TVOJE ISPRAZNE FRAZE (MA VOLIM I JA TEBE)

JEDINO STO ZELIM,DA SPUSTIS ROLETE
PUSTIS ONU NASU "JEBOZOVNU" STVAR
I POZOVES ME NA PLES
ULOVI ME U KRUGU ZAPALJENIH SVIJECA,
PA NEK NOCAS "GORE" VATRE SVE
(SAMO PRIJE PRIPREMI PROTUPOZARNI APARAT DA NE BISMO U CRNOJ KRONICI SUTRA ZAVRSILI KAO MLADI,STRASTVENI "PREPRZENI" PAR):):):)

I ETO KAKO AMARO OD MENE
LJUBAVNOG PJESNIKA STVARA,
I KAKO SE DALJNI TEKST U SVE
VECE SRANJE PRETVARA:)
A STA CU;SAMO SAM ZENA KOJA SE OVIM
SLOVIMA POKUSAVA RIJESITI KRETENA....
KOJEG NOSI U VENAMA,
I SVIM PROMILIMA
I KAO DA JOJ SPASA NEMA ON JE TU AKO NE FIZICKI,ILIRICKI.....
ZELIM SAMO DA SE PREBACIM NA LEVEL VISE,KOJI SVE USPOMENE NA NJEGA BRISE:)
I TO JE SVE NE ZELIM NISTA VISE(serem,ali dobro sad uzivila sam se u ovaj pjesmuljak)
U BITI UJUTRO IZ STANA IZADI STO TISE,
BAS ME BRIGA STO ROMINJAJU KISE,
NE ZELIM DA MOJE TRIJEZNO SRCE(o jadna ja....tralalalllaa)POKRAJ TVOGA DISE,
I SPUSTI DASKU.....ZNAM JA DA MOZES TI TO:)
NE LUPAJ VRATIMA,NE BUDI ME IZ SNOVA,
KADA OTVORIM OCI ZELIM DA OSTANES MOJ SAN.....
SAN ZENE KOJA CE PASTI NA TEBE
S VREMENA NA VRIJEME,
KAO VIRUS NJEZINI CE TE DODIRI UBIJATI
MALO,POMALO KAO STO SI TI ZGAZIO DJEVOJCICU U TOJ ZENI,
ON JE TU DA TE PODSJETI......DA I TI CES ZAPLAKATI,
GLAS I TIJELO NJENO PRATIT CE TE U SVIM TVOJIM MASTANJIMA......
ZENA,KOJU CES U GRADU SRESTI U ZAGRLJAJU NEKOG PUNO BOLJEG NEGO STO SI TI,KOJI CES ZA RUKU DRZATI MNOG0 GORU OD NJE.....:)
SAMO KAO STO ZENA ZNA,UPUTIT CE TI POGLED PREKO RAMENA....I MOZDA SAMO MOZDA TI DOPUSTI DA PRODES RUKOM JOS JEDNOM KROZ NJEZINE UVOJKE:)

četvrtak, 19. veljače 2009.

MALENI,MALENI DJEČAK A VELIKI ČOVJEK

TISUCU RIJECI NEIZRECENIH,
TISUCU ZELJA NEISPUNJENIH,
TISUCU SNOVA NEOSTVARENIH,
OSTAVIO SI IZA SEBE
A NAMA OSTAJE VJECNO PITANJE,
ZASTO???
ZASTO SE,U SAMO JEDNOJ NOCI,
U SAMO JEDNOM TRENU,
ZASTO???
ZASTO SE,UGASIO JEDAN MLADI ZIVOT,
KAKVE SU MU TO OLUJE POHARALE
SAMOPOUZDANJE,NADU,SRECU,VOLJU
I PREKINULE SNOVE
MALENOM,MALENOM,DJECAKU,A
A VELIKOM COVJEKU???
KOJI JE UVIJEK SVOJE TUGE ZNAO
SAKRITI U SEBI,
A NASE UVIJEK RADO DJELIO.
U OCEANU SUZA UTAPLJALA SAM
SE KAD SAM SHVATILA ;
DA NEMA TE.....
DANIMA SAM CEKALA DA SE VRATIS,
NA ULICAMA TE ZAMJENJIVALA
SLICNIM LICIMA,
PRICINJVALO MI SE DA TI CUJEM GLAS,
PREKLINJALA SAM NEBO DA MI TE VRATI,
ALI MOJ TRAG NADA VISE NE PRATI.......
JEDAN POZIV PROMIJENIO JE SVE,
I SVAKI PUTA KAD UGLEDAM VLAK,
SHVACAM DA SI OTISAO NA PUT,
NA PUT BEZ POVRATKA,BEZ POZDRAVA....
MALENI,MALENI DJECAKU,
A VELIKI COVJEK.....
HODAJUCI ISTIM TRACNICAMA,
TIJELOM MI JE STRUJALA
TVOJA BOL,
POGLEDOM PREKO RAMENA,
PAZILA SAM DA NE NAIDE
VLAK,DRHTALA SAM.....
SAMA KAO TI,
U NOCI KAO TI,
SRCE MI STOJI U GRLU,
PITAM SE......
ZASTO???

ANDELI SU MI TE OTELI,
ALI OPRASTAM IM,
TKO SAM JA DA SUDIM
TIM BOZANSKIM
STVORENJIMA;
STO SU TE HTJELI SAMO ZA SEBE,
A KAKO I NE BI...KADA SI BIO JEDINI ANDEO
NA ZEMLJI.
ONI TE SADA CUVAJU OD,
SVOG PROKLETSTVA
OVOGA SVIJETA,
SVIH RIJECI KOJE BOLE,
LJUDI STO LAZNO VOLE,
DJELA KOJA TE OBILJEZAVAJU,
PATNJE KOJOM JE TVOJA
MLADOST PROTKANA BILA,
PAUCINE U KOJU SE JEDNA
DOBRA DUSA POPUT TVOJE
ZAPLELA
ANDELI SADA,SVOJOM PJESMOM
LIJECE RANE OD KANDZA OKOLINE
ZBOG KOJE SI BIO PRISILJEN
NAPRAVITI KORAK VISE,
KORAK PREVISE......
KOJA TE SADA OSUDUJE ZBOG
TVOG DJELA,NEKI
LAZNO ZALE,PRAVE
SE DA NE RAZUMIJU,
A ZNAJU DA I ONI KRIVI
SU....ALI KRIVNJA JE NAJMANJE
BITNA....JA NOSIM VELIKU
POUKU IZ TVOJE PRICE,
KAKO SMRT NE RAZDVAJA
DVOJE STO DISU KAO JEDNO,
I SAMO TO JE VRIJEDNO,
SAMO TA SPOZNAJA
VRIJEDNA JE TRUDA,
DA SHVATIS ZIVOT,
I DAS MU SMISAO,
KOLKO GOD PUTA
PAD"O,PA SE DIZAO,
SADA ZNAM
DA JE VRIJEDNO TRUDA
ZBOG
MALENOG,MALENOG DJECAKA,
A VELIKOG COVJEKA!
I SVAKI PUTA KADA STOJIM NAD
GROBOM TVOJIM,
ZAGLEDAM SE U TO
BESKARJNO PLAVETNILO I
PRATIM OBLAKE,PITAJUCI SE;
NA KOJEM OD NJIH MI SANJAS TI;
MALENI,MALENI DJECACE,
A VELIKI COVJEK......
SPUSTAM POGLED,PALIM CIGARETU,
MOLITVU ZAMJENJUEM OBECANJEM:
KROZ SVOJE MISLI VODITI CU TE
NA SVA PUTOVANJA NA KOJA
NISI STIGAO POCI,
MOJIM OCIMA UZIVATI CES
U SVIM LJEPOTAMA OVOG SVIJETA,
MOJIM NOGAMA GAZIT CES
NALJEPSIM STAZAMA,
MOJIM OSJETILIMA,OSJECAT CES
SAMO SRECU I RADOST,
MIRISE ROSE,PARFEMA RADOSTI,
MIRISE SRECE,POVJERENJA,
NECU DOPUSTITI DA KROZ MOJU
DUSU TEKU RIJEKE BOLI I TUGE,
NE.....TI ZASLUZUJES BOLJE,
NE.....MI ZASLUZUJEMO VISE.
U SVOJIM MISLIMA I DALJE CU
SLAGATI SLIKE NASEG PRIJATELJSTVA,
ONO JE VJECNA VATRA KOJA
CE GORJETI U SVIM SPUSTANJIMA
SUMRAKA I SVITANJU ZORA.
KROZ MOJU DUSU NA VALOVIMA
SJECANJA OZIVJET CE SVI NASI
ZAJEDNICKI TRENUCI,DO
DANA KADA CEMO ZAJEDNO SANJATI
ISPOD ISTOG NEBA,
I PLESATI POD ISTIM ZVJEZDAMA
I GLEDATI NOVE NARASTAJE
KAKO GAZE ISTIM STAZAMA.
A DO TADA NEKA ME,
VRTLOG ZIVOTA NOSI,
NEKA SE SRUSE SVI MOSTOVI,
JA PONOVNO CU IH IZGRADITI;
ZA TEBE,
ZA SEBE,
ZA OBECANJE;
TVOJE IME NA USNAMA CU NOSITI
I SAPUTATI GA VJETROVIMA.
SVE DOK JEDNOG DANA
SVOGA SINA PONOSNO NE ZAZOVEM,
IMENOM TVOJIM,
ANTE.....TAKO CU MU DATI IME....
A PRICA
O MALENOM,MALENOM DJECAKU,
A VELIKOM COVJEKU
PUTOVATI CE DALJE KROZ MISLI,
JOS JEDNOG HRABROG DJECAKA,
KOJI CE ZNAM S PONOSOM
NOSITI TVOJE IME...............
POSVECENO MOM ANTI(FRIENDS FOREVER)