utorak, 25. svibnja 2010.

SAN

Većinu nas ovisnika o kofeinu ujutro iz kreveta potjera miris kave koji dopire kroz odškrinuti prozor,savršeno se sklapa sa ranojutranjim sunčevim zrakama koje nas golicaju,a ljetni topli povjetarac našoj malenkosti ne dozvoljava ni minutu više valjanja po krevetu.Misao na ogromnu sendvičinu s puno majoneze koju ćemo maznut uz našu prvu jutranju kavicu te hladni sokić i najmamurnijeg ljenjivca diže iz kreveta!Tako se eto ja još malo protežem,trljam oči,zijevam i obavljam sve predradnje jednog pravog pospanca potrebne da bi započeo svoj dan(o znam,da znate kak to ide) i napokon odlučim otvoriti kapke,ali oni su bili tako teški,nisam uspijela od prve,ništa zato,događa se,pokušavam ponovno,naprežem ih,ali ništa,kao da su zaljepljeni.Počnem se sama sebi smijat,te prelazim na drugu taktiku,prvo bum se ustala a onda bum ih hladnim malzom tuša odljepila,ideja se činila na mjestu,samo postojao je jedan problem;nisam se mogla pomaknut;ma kakvi,kao da sam paralizirana;
What a fuck........?!Čujem glasove iz dnevnog boravka,lavež svog psa i tračanje susjeda koje nikako da cekere s placa odfuraju doma jer su prezazuzete blebetanjem i ogovaranjem svih prolaznika koji su se ni krivi ni dužni našli na vrhu jezika dviju glavnih kvartovskih tračara,sve je bilo kao inače,samo se ja nisam mogla ustati iz kreveta.Osluškivajući zvukove oko sebe,nastojala sam pomaknuti ruku,nogu,otkotrljati se s kreveta ali bezuspješno.Nije mi preostalo drugo nego se pomiriti s činjenicom da upravo sanjam svoj najpsihodelčniji san i čekati da završi,ili da ga netko ili nešto prekine.Vrijeme je tako sporo prolazilo,činilo se kao vječnost,nikakva slika pred mojim očima nije bila prikazana,toplinu sunca osjećala sam na kapcima,osluškivala sam zvukove oko sebe i silno sam se htjela pridružiti roditeljima u dnevnom boravku,zanimalo me što je to toliko smiješno,željela sam potrčati i biti dio sadašnjosti ali se probuditi nisam mogla,paralizirana,prikovana za krevet kao da su mi na zglobove prikačili teške utege.Uhvatila me paranoja pri pomisli da sam možda umrla,,otkucaji srca su mi bili sve brži,strah sve veći,širio se mojim tijelom,kao da je netko umrtvio sve njegove funkcije jedino sam otkucaje svog srca čula,toliko jasno kao da ih osluškujem stetoskopom.Tjeskoba i klaustrofobija postale su nepodnošljive,kupale su se u mome znoju i uživale pateći moje tijelo,moju psihu....kako je vrijeme odmicalo,strašnije od misli da ovako možda izgleda smrt jest samoća,sve bih dala da je pokraj mene neko živo biće,pristala bi čak da mi najirtantnija osoba pravi društvo,samo da nisam sama.
Ubrzo sam se umorila,pomirila sa situacijom,puls mi se smirivao,smireno sam disala i tješila se,ako je ovo smrt onda je zaista strašna,ako je ovo kazna koju moram odslužiti prihvatiti ću je samo da osjećaj samoće nestane,da pred mojim očima zaigra neki film,bilo što samo da nestane crnoća s platna-bezdan.Ponovno sam začula lavež svog psa,vokalni sastav od nekoliko ptića na grani drveta koja samo što mi ne uđe u sobu,miris jorgovana i hladniji povjetarac,koji je hladio moje znojno tijelo,mogla sam osijetiti kako su mi se ruke naježile,kako mi je dodir plahte pasao,velika ugoda otjerala je klaustrofobiju i strah i napokon zazvonio je mobitel i ne nisam se naglo trgnula da se javim,učinila sam to polako,vukla sam se do stolića baš kako pristaje pravom pospancu!

2 komentara:

  1. Ovo se i meni periodično dešava, i uvek mislim da umirem! Užas.
    No, postoji neko medicinsko objašnjenje za to - nije se deaktivirao neki hormon (tj. kasni sa deaktivacijom) koji treba da otkoči telo, pa ostane paralizovano par minuta pre potpunog buđenja.
    Svest je uvek tu, i tako je prokleto i to me najviše muči u takvim košmarima.

    OdgovoriIzbriši
  2. Da eto nažalost,postoji određeni broj nas nesretnika koji to "proživljavaju" periodično,
    veći sretnici koji se s time jednom u životu susrtenu i ono najsretniji koji se nikada ne nađu u takvoj noćnoj mori!I ja sam malo istrazivala i čitala i laknulo mi kada sam vidjela da puno ljudi to proživljava,pročitala sam medicinske i duhovne pretpostvake u sljedecm postu ću nešto više o tome napisati!
    Pozz

    OdgovoriIzbriši