IDEALNI KAOS

Nikada nisam bila klasična romantičarka,u pubertet sam ušla „zdravorazumski“,
I nisam bila potajno zacopana u najvećeg frajera u srednjoj,niti sam slinila nad
posterom za dečkima iz nekog boy benda,nisam maštala o vjenčanju,niti svojoj
savršenoj vjenčanici,da sad ne ispadne da želim reći kako sam bila jako zrela već
tada napominjem da sam bljirirala u mnogim adolescentskim glupostima i vodila
borbu s puno mušica,ali poanta je ta kaj o vezi nisam razmišljala,niti sam imala tajnu simpatiju,niti sam ikome pisala ljubavna pisma za Valentinovo,bila sam u nekom svom fazonu i bilo mi je super,tada sam mislila da ću u 25-oj zaljubiti,nekako su mi se te godine činile idealne za držanje za ruku i šetnje sa
"zajebanim spolom".Takva je moja brija bila sa 16,iste godine
kada se jedan mladić ušetao u moj idealni kaos i zajebo mi čitav koncept.Mladost,
ludost,ljubav,navika,sranje,labirint,dinastije ala Santa Barbara......mogla bi naći mnogo asocijacija.no bitno da je natezanje trajalo 8 godina.


Svi smo upoznali osjećaj kada misliš da ne možeš živjet bez te osobe,i kada te je najviše živcirala,kada si psihički odlučio prekinuti taj odnos a fizički nisi umio to realizirati,nisi se bio spreman oprostiti,barem ne još i tako se
vrtiš se u krug,ne znašviše dal" ti je gore s njim ili bez njega,nekako posve različite stvari postaju sinonimi,svjedno ti je,jer se osječaš like shit u
bilo kojem potencijalnom raspeltu scenarija.
Tvoj idelani kaos ostaje samo kaos,sijetnost,vapaj tvog malog izmučenog bića što nije sposobno donjeti konačnu odluku,iscrpljenost,nesposobnost i nesigurnost u donošenje ispravne odluke.Podsvijesno znaš da bi bilo najbolje prekinuti farsu,ali kasno je već si navučen,nafiksan svakodnevim zajedničkim ritualima,njegova nazočnost i sudjelovanje u tvome životu zapravo i
jest dio tvog života,dio tvoje navike,ti i on ste kao četkica i pasta za zube,jedno bez drugog ne možete.Odgađanjem neizbježnog toliko se sve zaptelja da čak i heklanje
izgleda zabavnije od rasplitavanja tog klupka sa tisuće čvorova.

Idelni kaos je zapravo jedan balans,ravnoteža,jedan umjerena doza plusića i minusa,
Potrebnih da bih mogli funkcionirati u ovom našem idealno kaotičnom univerzumu.
Svaki poremećaj nas izbaci iz takta,mijenja note,melodija našeg života postaje gotovoNeslušljiva,ali uvijek se sve ponovno izbalansira.

Stopila sam se sa svijetskim prosjekom isfrustriranih (ma pregruba mi je ta riječ,
Bolje bi stajala umornih,emocionalno potrošenih ljudi).Tako je lavina je pregazila
Tih 8 godina,pregažena ali sretna optimistično sam krenula u nove pobjede.

Nisam se dugo bedirala,očaj mi je dosadio me natjerao na pozitivno razmišljanje,govorila sam si,nisi još za bacit,imaš što dat nisi bezlično biće i u odrazu svog ogledala vidjela sam osmijeh,osmijeh koji tjera naprijed,dubokim uzdahom pokušala sam otjerati samoću koja me obuzala.......sada sam sama u svome idealnom kaosu(naravno to je samo u mojoj ludoj glavi),ali odjednom sam osjetila
mir,olakšanje i shvatila da i treba da budem sama.Ponavljala sam kako ću ga sređivat sve dok ne naiđe netko s kime ću ga podjeliti,još jedan uzdah,uzdah koji je trebao potjerati skrivenu težnju da što prije naiđe netko za kime ću "odlijepiti",želju koju godinama priželjkujem:Osobu B koja bi trebala potjerati osobu A iz mog života,iz mog idealnog kaosa.Stekla sam dojam da ću prije dobiti zgoditak na lotu nego se zaljubiti( ne volim taj narodni izraz,svako
relan će znati da mislim na pronaženje kompatibilnog partnera).

Jer ja ne volim za mjesec dana,ne govorim muškarcima da ih volim samo zato što smo u vezi,Čuvam tu već toliko izrabljenu riječ,čuvam je,jednom sam je izgovorila,a drugi put ću kada moj idealni kaos bude toliko neidealan da će se „volim te“ uklopiti spontano i biti upućeno mojoj kaotičnoj osobi B.

"Kaotičnu osobu B" upoznala sam brže nego što sam uopće mogla slutiti:)

Još nisam navršila 25 godina u sredini sam 24-te i tko zna možda je moje pubertetsko
proročanstvo bilo točno,možda tijekom svoje dvadesetipete zasita drugi put kažem te
riječi,samo ovaj put pravoj osobi.


Do tada uživam u svom idelanom kaosu,sanjarim pa racionaliziram,pišem ove smiješne
postove koji me toliko pune energijom,ma od jutra sam dobre volje,nevjerovatno
koliko me jutranja fizikalna(bila sam slomila lakat) "diže",godinama nisam
Vježbala pa mi je ovo sada wauuuuu,psihički preporod.......čak me niti ne dira kaj sam u grupi s penzionerima u kariranim papučama,nagluhima,neke vjerovatno neće moći niti ponovno sastaviti,ali atmosfera je odlična,toliko zezancije i života u tim ljudima,nepokorivi su.....još jedan dokaz da dok imaš smisla za humor,zdrav si čovjek.Još jedan razlog da ne kukam i živim punim plućima,jer moja ozljeda je prvo glupa,a onda bezazlena,još jedna mogućnost da primim osmijehe od ljudi kojima je zaista teško,ali njihov je osmijeh topao i prijateljski te da im im uzvratim istom mjerom,osmijehom i po kojom riječi ohrabrenja.

Da shvatim da ne može jedna osoba uzrokovati eurupciju mog idelanog kaosa,
Da u dnevnik svog idelanog kaosa ubilježim sve" sitnice" pa čak i od nepoznatih ljudi,Ljudi koje vjerovatno kada odvježabamo propisanu satnicu više nikada neću sresti,ali i oni slučajni prolaznici ostvaljaju trag,pouku....jednostavno sam
sretna,na sreći treba raditi,a ne samo je željeti.....zapitati se što te zaista
čini sretnim?!Smiješno ali ponekad za neke stvari mislimo da nas usrećuju odosno
tježimo se misleći da smo zbog toga sretni.Ma zato sam i stavila naslov idelani kaos,jer sve bi moglo biti jednostavnije.

Dosta škrabanja,bježim učit!